Galerija Alvona
VINKO ŠAINA - slikar svjetla

Aktualno

VINKO ŠAINA - slikar svjetla

Petak, 22.rujna 2017. u 19:00 sati

VINKO ŠAINA – Slikar svjetla

Promocija likovne monografije

 

Monografska izložba

Gradska Galerija Labin/ Narodni Muzej Labin / Galerija Alvona

22.9. - 21.10.2017.

Vinko Šainarođen je 1953. godine u Puli. Završio je Školu primijenjenih umjetnosti u Splitu, Odjel grafike, 1972. godine. Izlagao je od 1971. godine na pedesetak samostalnih i gotovo dvije stotine skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu, a sudjelovao je i u radu brojnih likovnih kolonija. Osim slikarstvom, bavi se i galerijskom djelatnošću od 1986., a u restauriranom spomeniku kulture, crkvi Gospe Karmelske, 1993. utemeljio je galeriju “Alvona”.  Član je HDLU-a Zagreb, HDLU-a Istre i HZSU-a. Dužnost predsjednika HDLU-a Istre obnašao je u razdoblju od 1996. do 1999. O njegovu radu snimljen je 2009. dokumentarni film u produkciji HRT-a. Za svoj stvaralački rad višestruko je nagrađivan. Njegova likovna djela nalaze se u brojnim muzejsko-galerijskim i privatnim zbirkama u zemlji i inozemstvu.

Vinko Šaina – slikar svjetla

 „…Ideja i slika pejzaža Vinka Šaine sublimna je vizija njegovih unutrašnjih pejzaža sabrana tijekom vremena od najrazličitijih sjećanja, imaginacija i snova. To je ekstenzija fizičkog, psihičkog i duhovnog sebe, neuhvatljiva (s)tvarnost u stalnom pokretu, pejzaž kao stanje uma i duše, unutrašnja duhovna arheologija ili fikcionalna geografija i topografija promjenjivih značenja. Slikovitost i sceničnost krajobraza, njihova iluzionistička narav i estetičnost, stalno nam otkrivaju slojeve novih, nikada u potpunosti odredivih značenja, jer naša kolektivna unutrašnja retina može bilježiti samo beskrajne i nikada dovršene interaktivne metafore u pokretu.

Amalgamiranjem vidljivog i naslućenog, stvarnog i izmaštanog, beskonačnog u konačnom, neizvjesnog u izvjesnom i nevidljivog u vidljivom, u zaigranoj potrazi za unutrašnjim vizijama i odnosnim vizurama, za slikom Boga i božjim u čovjeku, stvorena je poetika jednog višeg reda, samorodna (autohtona) i izvorna (autentična). Poetika je to zemlje i neba, ljudskog i božanskog u svima nama. Ujedno i poetika koju je mogla iznjedriti jedino osoba punoga i neokrnjenoga umjetničkog i ljudskog integriteta. …“

Berislav Valušek

 

Planetarij stvarne imaginacije - Stil i humanost Vinka Šaine

 „…Djela Vinka Šaine pozornog promatrača hvataju u igru u kojoj se iz promatrača pretvara u putnika. A putovanja na koja pozivaju zapravo su hodočašća (prema dubinama onkraj praga vidljivog ili prema panoramama nikad viđenih zemalja) koja vode interiorizaciji pogleda. Prvenstveno, znati vidjeti duhovnu dimenziju kojoj pripada naše biološko postojanje, te posljedično vizualizirati nas same i svijet pozicionirajući se s onu stranu granica u koje nas zatvaraju vezanosti za psiho-fizičko ja i rezignacija na osjetilni privid realnog. Kada do toga dođe, novi izvor svjetlosti osvjetljava nikad viđene svjetove (i upravo je to opetovano otkrivanje unutrašnjih kontinenata i, nadasve, uvijek različitih svjetlosti ono što čini autentičan ritam promjene kroz vrijeme u umjetnosti Vinka Šaine;…“

Roberto Tessari

 

KARBON ili ASKEZA FORME - TEA BIČIĆ

Petak, 25.8.2017. u 21:00 sat

Svoju najnoviju sliku Tea Bičić temelji na naboju i snazi crno-bijelog sučeljavanja. Zbiljnost njene slike nosi ideja asketskog viđenja forme, elementarnosti i strukturne jezgrovitosti, unutrašnjih slojeva i pomaka koji otvaraju uvijek novu sliku, sliku koja se nastavlja u drugoj slici. Unutar suvremenog tehnološkog i komunikacijskog vizualnog kaosa jedino je neutraliziranjem svih viškova, redukcijom i sintezom boje, slikarskog materijala, pa čak i poteza, moguće zadržati esenciju, onu dozu racija koja je neophodna za preživljavanje, rekla je u razgovoru. Važno joj je pružiti nedvosmislena rješenja, izraziti ideju, ne opisivati, ne baviti se detaljima. Iskazati činjenicu gole slike. I sklad odnosa.

...Teinom propitivanju suvremenosti bitna je impersonalnost, odbacivanje sadržaja, blizina minimalizma i minimal-arta. Ali ona ni svoju novu sliku nije potpuno oslobodila od subjektivnosti. Naslovom Karbon aludira na labinsku rudarsku prošlost, dakle, uključuje memoriju, povijesni kontekst kroz koji izražava izvor svojega nadahnuća i dio svoje osobnosti, realnu ukorijenjenost u nasljeđe ugljenokopa. Napisala je u tom kontekstu:Karbon je dio moga crnoga, moje prošlosti, prošlosti moje obitelji, mojih korijena i dio mjesta u kojemu živim od rođenja. I senzualna bjelina važna je za razumijevanje njene slike. Tankoćutne bjeline odaju emotivnu podlogu, pritajenu osjećajnost. Bijelo nosi svjetlost, briše teškoće, otvara nove putove, uspostavlja nove ravnoteže i harmonije, ističe autorica.

Odvažan je ovaj njezin izbor: prepuštanje elegantnim akromatskim razgovorima na slici koja pulsira harmonijom proturječnosti crnog i bijelog, slikarskog i crtačkog. Dok crno povlači u dubinu, bijelo pulsira u svojoj gustoći i punoći, optičke pokrete crnih ritmova umiruje blaga, svečana, tiha bjelina.

Branka Arh

Tea Bičić nakon završene Škole primijenjenih umjetnosti u Puli, smjer grafički dizajn, diplomirala je slikarstvo na  Accademia di Belle Arti di Venezia u klasi prof. Paola Tessaria.  Izlagala je trideset i pet samostalne i sudjelovala na više od sto skupnih izložaba u zemlji i inozemstvu. Za svoj rad dobila je mnogobrojne nagrade i priznanja. Sudjelovala je u nekoliko likovnih kolonija. Radovi joj se nalaze u fundusima muzeja i galerija te u mnogobrojnim gradskim i privatnim zbirkama. Članica je HDLU Istre i jedna od osnivača Galerije POOLA u Puli. Od 2014. godine koordinatorica je programa Gradske galerije Labin i suradnik za likovnu djelatnost pri Pučkom otvorenom učilištu Labin.  Živi u Labinu.

 

MIRKO RAJNAR - SLIKE

Petak, 7. srpnja 2017. u 21 sat

Rajnar svojim slikama dodjeljuje potpuno nenametljivo postojanje. Slike mame gledatelje, ali ne vrište, ne nameću se. Rajnarove slike su naime, kroz cijeli njegov opus izrazito intimne. Najprije je bila riječ o intimnim strahovima, tjeskobama, dok je u novijim slikama riječ o intimnom miru i duhovnoj ravnoteži. Ovaj njegov svijet uvjek je intiman na takav način da se može i mora pokazati, bez da bi gledatelj dobio osjećaj da kao voajer gleda tuđi, zabranjen, i zbog toga, naravno, zanimljiv svjet, nego zbog toga da bi u toj intimi i u toj istini mogao pronaći svoju vlastitu intimu i istinu… 

Mirko Rajnar rođen je 1961. u Murskoj Soboti. Diplomirao je 1988. godine na Akademiji za likovnu umjetnost u Ljubljani.

 

SAMOSTALNE IZLOŽBE od 2006. (izbor)

2006. Murska Sobota,Galerija Murska Sobota

            Izola, Galerija Insula

            Domžale, Galerija Domžale

2007. Murska Sobota, Galerija PAC

2008. Ptuj, Miheličeva galerija

2009. Slovenj Gradec, Galerija likovnih umetnosti

2010. Kranj, Galerija v Mestni hiši

2011. Lendava, Muzej – Galerija Lendava

2012. Murska Sobota, Galerija Robin

2014. Šibenik, Galerija svetog Krševana

2015. Murska Sobota, Galerija Murska Sobota

2016. Muggia, Museo d′arte moderna Ugo Carà

 

Sudjelovao je u nizu skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu (Hrvatska, Austrija, Madžarska, Slovačka, Italija, Njemačka…), a od 2008. do 2015. bio je sudionik međunarodnog sajma likovne umjetnosti ARTEXCHANGE u Rovinju.

 

Birds & Shiny Objects

8.lipnja 2017. u 20,00 sati

Ovogodišnja izlagačka sezona u labinskoj Galeriji Alvona započinje  08. lipnja u 20 sati otvorenjem izložbe „Birds & Shiny Objects“  Elvisa Bertona, likovnog umjetnika iz Pazina i Rolfa Lavena, njemačkog akademskog kipara koji živi i radi u Beču. Berton i Laven suradnju su započeli u svibnju 2014. na likovnom simpoziju u Tourvesu u Francuskoj kada su nastale njihove prve zajedničke slike. Rad su nastavili u Dunajskoj Stredi u Slovačkoj, te u Bertonovom ateljeu u okolici Pazina što je 2015. godine rezultiralo velikom zajedničkom izložbom u Muzeju Grada Pazina, a kasnije i u Austriji u gradu Schärdingu.  Na izložbi u Galeriji Alvona, Berton i Laven izložit će samostalne radove. Berton će predstaviti slike velikih formata u tehnici ulja i akrila na platnu iz ciklusa „Ptice“, a Laven metalne skulpture nastale  tijekom kiparskog simpozija Stahlpark Riedersbach Energie AG.

Program otvorenja upotpunit će Trees Of Maine, solo projekt Valdeta Lubotenija, pjevača hvaljene labinske indie-rock skupine The Orange Strips, koji će predstaviti upravo objavljen extended play „Mountains E.P.“

 

Sučeljavanje dvaju likovnih polova, Elvisa Bertona sa slikarskim radovima složene kompozicijske strukture i kiparskih djela Rolfa Lavena racionalnog, čvrsto raščlanjenog obrasca treće je iskustvo zajedničkog izlaganja dvojice autora. Izložba sa ova dva protagonista ne dokida već naglašava svu različitost njihovih likovnih  interpretacija, Bertonovom snažnom, žestokom zaletu izraza suprotstavljena je  Lavenova usustavljena, odmjerena modelacija pa je u izlagačkom prostoru percepcija usmjerena na dvije jednakovrijedne sadržajne dionice. Iz bogatog slikarskog i kiparskog opusa Elvis Berton izlaže radove iz ciklusa Ptice kojima pokazuje još jednu mijenu u odabiru motiva, promišljanju kompozicijskih postava i gesti. Čvrste okosnice, jezgre kompozicija, čine savijena, zaobljena, zgrčena, razlomljena tijela ptica koja ispunjavaju površine platna. Tijela su im razložena u autonomne, grafičkim postupkom uokvirene, apstraktne ili realno narativne oblike, a njihovom integracijom u modularnom strukturiranju uobličen je motiv. Razaznajemo ga po indikativnim podatcima anatomije: kljunu, oku, krilu… Subjektivnom vizijom, smišljenom gradnjom s raznovrsnim planovima i raznosmjernim ritmovima Berton je realizirao potentnu seriju zasićeno ispunjenu unutrašnjom napetošću.

Skulpture Lavena strogo su geometrijskih, sintetiziranih kompozicija. Izrađene su od napetih, glatkih, zaobljenih metalnih (željeznih) ploča ili širih kružnih traka (obruča) postavljenih na način da tvore oplošja stereometrijskih oblika. Gradbeni elementi koji određuju i zatvaraju prostor skulpture nisu na svim stranama međusobno spojeni, oni ga ujedno i rastvaraju i otvaraju te se kroz otvore prožima prostor oko njih i u njihovim nutrinama. Time mijene svjetla i sjena na “ovojnicama“ i u jezgrama variraju obrise, naglašavaju ili zatamnjuju pojedine plohe i mijenjaju prostorne odnose. Korištenjem materijala u njegovoj zatečenoj, „prirodnoj“ boji, bez čišćenja i poliranja, čak i s tragovima varenja, u izrazu su potencirani oblici, njihovi odnosi i konstruktivna gradnja kompozicija.

Mišljenja smo da opreka radova različitih sadržajnih, stilističkih i metjerskih  podloga na zajedničkom izlaganju Bertona i Lavena  izdiže  i izložbu i autore u jednakoj mjeri kao na samostalnim nastupima.

Marija Ivetić (iz predgovora kataloga)

 

FACEXHIBITION

Subota, 10.rujna 2016. u 20,00 sati

Ideja o projektu „Facexhibition“ nastala je tijekom siječnja 2016. Godine na jugu Istre, moje „uspavane tamnice“, provodivši vrijeme na Facebooku "lajkajući" radove tada meni još uvijek nepoznatih umjetnika. Iznerviran činjenicom da u virtualnom svijetu svi susreti (osim ukoliko nisu seksualne prirode) uglavnom ostaju zatočeni na tim istim "virtualnim trgovima", a pritom sam intuitivno slijedivši neku svoju estetiku  htio (iz)materijalizirati paralelnu stvarnost.

Odaslao sam pozive nekolicini autora čiji me rad dojmio s prijedlogom sudjelovanja na izložbi, tada još uvijek nepoznate lokacije i vremena održavanja. Danas, 9 mjeseci kasnije, u labinskoj galeriji Alvona imamo čast predstaviti fenomenalne minijature pristigle iz ; Japana, Nizozemske, Indonezije, Mauriciusa, Francuske, Turske, Njemačke, Slovačke, Portugala, Španjolske, Mađarske, Poljske,Italije,Slovenije, Rusije itd..., a sve u srazu s radovima domaćih umjetnika koji su pristali biti djelom ove kreativne igre. 

Kurator izložbe:

Vedran Šilipetar rođen je u Puli 1980. godine, gdje pohađa srednju glazbenu školu i Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna. Diplomirao je 2007. godine na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci u klasi prof. Josipa Diminića i stekao zvanje profesora likovne kulture. Do sada je radio u prosvjeti , a aktivno se bavi likovnim osvrtima i likovnom kritikom u dnevnom listu Glas Istre. Samostalno je izlagao u Puli, Bratislavi, Motovunu, Grožnjanu, Labinu i Vodnjanu, a skupno u Rijeci, Zagrebu, Beogradu (2. bijenale akvarela), Samoboru (2. trijenale hrvatskog autoportreta), Bratilslavi, Trnavi, Ostrawi (Slovačka) te Bari, Arzignano (Italija) i Lagenfeldu(Njemačka). Dobitnik je nekoliko pohvala i nagarada među kojima je 1. nagrada ex tempore sakralne umjetnosti Ars Sacra u Vižinadi i pohvala za izvrsnost na izložbi EREX 11 u Zagrebu.
Autor je strip satire “Elvis Brižni” koji se kontinuirano godinama objavljuje u Glasu Istre. Objavio zbirku „Elvis Briži – the best of“ .
Član je HDLU-a Istre i Hrvatskog društva skladatelja. Bavi se skulpturom u bronci, slikarstvom, grafikom, keramikom, stripom i autorskom glazbom. Živi i radi u Puli.

Sudionici izložbe:

Fulvio Juričić (Croatia)

Marcel Herms (Netherlands)

  Paolo Guglielmo Giorio(italy)

Razeea Mamode Lindner (Germany/Mauricius)

Vedran Šilipetar (Croatia)

Sevda Ucan(Turkey)

Iva Tuđa (Croatia)

Naotsugu Hashimoto (Japan)

Arturo Javier Reyes Medina(Spain)

Lara Kobal (Slovenia)

Zoltan Enzoe Nagy (Hungary)

Elvis Berton (Croatia)

Refik Saliji Fiko (Croatia)

Timi Golasz (Slovakia)

Mirjana Matić (Croatia)

Zuzana Zliechovcova (Slovakia)

Vlado Tuđa (Croatia)

Zettmok Kamalata(Germany)

Goran Grofelnik (Croatia)

Katarzyna Mol (Poland)

Klavdija Marušič (Slovenia)

Verdelago Andrea (Italy)

Monika Petrović (Croatia)

Alexander Trifonov (Russia)

Libero Kokotović (Croatia)

Đurica Ciganović (Croatia)

Lz Tunggul Panjaitan ( Indonesia)

Liza Trifonova (Russia)

Petra Dumbalova (Slovakia)

Ivona Verbanac (Croatia)

Anna Rupenović(Croatia)

Đani Celija (Croatia)

Matjaž Borovničar (Slovenia)

Goran Valenta (Croatia)

Miloš prekop (Slovakia)

Ljiljana Vlačić (Croatia)

Jose Carlos Rodrigues (Portugal)

Mladen Milotić (Croatia)

Ida Slepčević(Croatia)

Izložba je realizirana uz potporu Grada Labina, Županije Istarske- Regione Istriana i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

 

GORDANA BAKIĆ - POČETAK SLIKE

Petak, 26.kolovoza 2016.

Zagrebačka likovna umjetnica Gordana Bakić predstavlja  se u Galeriji Alvona samostalnom izložbom slika POČETAK SLIKE. Na bogatim oblicima ove autorice, kad jednom krenu linije i drugi konstruktivni elementi, ne mogu se zaustaviti tako lako. Na tim je slikama uvijek uneseno osobno iskustvo, a ona u majstorski oslikanim slikanim slojevima rabi istodobno detalje konstuktivnog i organskog svijeta. Građenje oblika njezinih slika odvija se koliko u širinu toliko i u dubinu. Rastezljiva, organička forma bubri i iznutra, iz slike, preslagujući se u nekoliko slojeva i isprepličući se sa središnjim, dominirajućim "objektom". Ključna je crta slikarstva ove umjentice promjena, protočnost, nestabilnost i mutacija. (M. Špoljar)

Riječ autorice:

Početak slike, inicijalni potez kistom i unutarnji pogon svaki dodir sa površinom pretvara u niz postupnih pomaka i slojevitosti. „Dodirivanje“ površine pogledom, a zatim kretnja i uranjanje u prijašnju stabilnost čistog platna, nepomičnost apsolutne tišine.

Stojim ili sjedim pred praznim platnom i u tim trenucima ne postoji plan ili strategija, razrađena i unaprijed osmišljena skica koja će se prenositi na površinu. Ono što se pojavljuje je unutarnja, neobjašnjiva potreba za pomakom, početkom gradnje slike. Svaki pomak, potez kistom sudjeluje u istraživanju gustoće, strukture, dinamike – „stvaranju organizma“.

Početak slike je neposredan, impulzivan, ali u isto vrijeme privremeno zaustavljen proces.

Postavljeni potezi, otvorena polja koja u detaljima otkrivaju mogućnosti za novim percepcijama, uzrok su tome što početak slike postaje i njen završetak.

Povezivanjem neposrednog i impulzivnog sa kasnijim koncentriranim i temeljitim proučavanjem svih dobivenih elemenata, transformira nekadašnju nakupinu poteza u jedinstvenu cjelinu, živi organizam sa vlastitim karakteristikama.

Zbirka/dnevnik raznolikosti – vrijeme, mjesto, način izvođenja svakog pojedinog „primjerka“ ili bilježenje trenutaka neposrednosti; uz prikaze na većim formatima simultano nastaju prikazi na malim „dnevničkim“ poljima/formatima. To su opisne i reducirane verzije, ali značajne zbog kontinuiranog preispitivanja mogućnosti daljnjih razrada.

Prezentiranjem ovih radova zatvara se jedan dio dosadašnjeg načina istraživanja, a otvaranjem novih varijanti pokret unutar površine održava postavljenu neposrednost i promjenjivost.

ŽIVOTOPIS

Rođena 1972.godine u Zagrebu. Završila Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna u Zagrebu, 1990.godine. Iste godine upisala Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, studij Likovne kulture na Nastavničkom odsjeku. Diplomirala u klasi prof. Zlatka Kesera, 2001. godine.

Članica je HDLU-a od 1996. godine.

Od 2004.- 2012. godine zaposlena u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu na oslikavanju scenografija (kazališna slikarica).

2011.godine magistrirala na Akademiji za likovnu umjetnost u Ljubljani, smjer slikarstvo, u klasi prof. Bojana Gorenca

Od 2012. godine predaje na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u umjetničko-nastavnom zvanju docentice.

Izlagala na izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu, živi i radi u Zagrebu.

NAGRADE:

1994.godine dobitnica Rektorove Nagrade.

2001.godine dobitnica Nagrade Zagrebačke banke.

2003.godine dobitnica Nagrade HDLU-a za najbolju mladu umjetnicu.

2007.godine Grand Prix za slikarstvo Hrvatske poštanske banke

Izložba je realizirana uz potporu Grada Labina, Županije Istarske- Regione Istriana i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

 

BOJAN ŠUMONJA - PREVARA

Petak, 22. srpnja 2016. u 21 sat

Nakon 20 godina Bojan Šumonja ponovno izlaže u Galeriji Alvona. Ovoga puta predstavlja nam po mnogočemu intrigantnu izložbu indikativnog i intrigantnog naziva

PREVARA

Hrvatsko društvo je, između svega ostalog i sustav apsurdnih zakona. 

U defoult hrvatskih stanovnika ugrađena je komponenta prevare koja je društveno pihvatljiva. Izigravanje zakona i pravila, potezanje veza radi rješavanja bilo kakve vrste prepreka sasvim je normalna pojava.

Dio radova predstavljenih na ovoj izložbi su čista prevara. 

U svakom pogledu. Prvo nisu moji.

Našao sam ih kopajući po webu. Ne sjećam se ni imena autora.

Jedina razlika između originala i «mojih slika» je u jeziku i blagom čišćenju kompozicije. 

Naime, originali su fotografije koje sam neovlašteno uzeo i preveo u slikarski medij ponašajući se pri tom kao prosječni građanin ove zemlje.

Bojan Šumonja

"Svijestan sebe i svog autorskog pečata, Bojan, i slikama predstavljenim na ovoj izložbi, krajnje metaforički progovara o vremenu u kojem živi, stavljajući sada u prvi plan laž, prevaru, falsifikat i zatiranje autorstva. Predložak ovih slika su fotografije koje je Bojan našao negdje na internetu, a osim šokantnosti koju sobom nose i koja ga se bez sumnje snažno dojmila, došao je, vjerojatno inspiriran njihovom temom, do nečeg novog što nikada do sada nije radio – plagiranja.

Ovdje se služi fotografskim predloškom nekog ratnog ili sličnog reportera, ne potpisujući original, ali i ne dodajući nikakvu svoju autorsku izmjenu ili nadgradnju. Jednostavno je medij fotografije prebacio u slikarski. 

Šumonja na taj način rezimira opću situaciju u svijetu govoreći kako je prevara (posebno u Hrvatskoj) društveno prihvatljiva, da se zakoni izigravaju, ali da i ne postoji zakonska regulativa koja jasno definira autorska prava, kao što ne postoji ni zakon o tržištu umjetnina, koje u Hrvatskoj, 2015. godine još uvijek ne postoji. 

Takav sustav koji ne poštuje osnovne civilizacijske tekovine, koji nema odgovarajuće zakone i koji prešutno dozvoljava niz, prvenstveno ekonomskih, prevara, nužno dovodi do bezakonja koje vrlo brzo prerasta u nasilje i terorizam, a kolateralne žrtve su djeca na koju ovo društvo uopće ne misli, a sukladno s time niti u svoju budućnost ".

Mladen Lučić

Izložba ostaje otvorena do  1. kolovoza 2016.

Radno vrijeme :

radnim danom od 10 do 13 sati

te u bilo koje drugo doba po prethodnoj najavi na 098 183 0901

Izložbeni program Galerije Alvona realiziran je uz potporu Grada Labin, Istarske županije i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

 

SLAVICA MARIN - SVJETLO ZA ŽIVE

Petak, 1.srpnja 2016. u 21,00 sat

Performans Slavice Marin Svjetlost za žive, izveden u galeriji Alvona, iako je samostalan umjetnički projekt, u kontekstu labinskog nastupa ove umjetnice nužno ga je povezati s njenim ambijentom realiziranim u Gradskoj galeriji Labin, odnosno može se iščitati i kao njegov izvedbeni nastavak. Osnovna ideja autoričinih radova temelji se na ekološkom promišljanju stvarnosti i preispitivanju osnovnih pojmovima civilizacijskih vrijednosti, odnosno na bilježenju etičkih i materijalnih narušavanja humanitarnih i prirodnih životnih načela. Svjesna činjenice da je umjetnost u ovom stoljeću prije svega ideja, značenje i procesualnost, Slavica ne tretira vlastitu umjetnost kao konačni estetski čin, već kao produkt jasnog i promišljenog polazišta svojevrsnog dijalektičkog nihilizma, koji iako jasno postavljen, ipak se u konačnici oslanja na višeslojnost svog iščitavanja. Govoreći i propitujući suvremene društvene tekovine i oblike ponašanja, Slavica ne osuđuje niti docira, već u slobodnoj formi otvorene igre nenametljivo poručuje ono što je tišti i o čemu razmišlja, a to je prije svega društvena stvarnost i ljudska odgovornost što je do te realnosti dovela. Naša se civilizacija počela urušavati čovjekom bahatosti prema prirodi, jer vladajući smatraju da je mogu podrediti svojim interesima, a to se prije svega manifestitra uništavanjem prirodnih resursa u trenutno komercijalne, ali dugoročno ekološki neodržive svrhe. Močnici koji su na čelu korporacija koje svima nama vladaju, očito ne misle ni na sutrašnjost svoje djece, a kamoli na budućnost čovječanstva, jer bitno je uzeti sve što možeš i to po mogućnosti odmah. Ako je ambijent u GGL-u Slavičina metaforična osuda ekološke i moralne hipokrizije suvremenog čovječanstva, takva se autoričina svijest manifestira i u ovom performansu u kojem posjetiteljima, uz obavezan smiješak, poklanja lampione što se nose na grobove naših najdražih. Ekološki aspekt performansa u drugom je planu, premda autorica jasno upozorava na nemogućnost reciklaže plastične ambalaže i gomilanje nepotrebnog otpada, već je naglasak, kao i u njenom ambijentu, na sveopćem kozumerizmu i posljedično tome, izmjenjenom moralu i etičkom ponašanju današnjeg čovjeka. Upitno je čemu služi lampion, jer svijeća se može zapaliti i bez njega kao što se to činilo tisućama godina, ali evidentno je da danas nije bitan sam čin već je važno kako i u što je takav čin, pa premda se radilo i o aktu intimnog pijeteta, upakiran. Bitan je omot, a ne sadržaj. Sasvim suvišnu ambalažu platiti ćete istim onima koji ne znaju (ili znaju) kako će taj otpad svog proizvoda, koji ostaje nakon izgaranja svijeće, rješiti, pa ćete plaćati i komunalne naklade za gospodarenje otpadom. Krug je zatvoren, a mi smo pristali ne znajući ni sami zašto, igrati njihovu igru dajući im tako vjetar u leđa čime sami sebi izmičemo tlo pod nogama. Postali smo taoci vlastitog komformizma i malograđanštine, a posljedice ne znamo i ne želimo sagledati. Također smo i licemjeri,  na što Slavica upozorava ovim svojim performansom, jer  jasno ukazuje na činjenicu da je svijetlo mnogo potrebnije živima, nego li mrtvima. Na opasnost amoralnog ponašanja i njegove posljedice, odnosno nedostatku duševnog svijetla, još je upozoravao i antički filozof Diogen (412 – 323 pr.Kr.), te je jednom prilikom, usred dana, šetao ulicama Atene noseći u ruci svijeću kako bi pronašao čovjeka. Slavica svijeće djeli ljudima, jer danas svatko treba svoju svijeću koja će rasplamsati unutarnje svijetlo pojedinca kako bi on prvenstveno pronašao sebe, te spoznao važnost vlastite osobnosti, onog individualiteta što čuva našu duševnu higijenu. Biti svoj i neovisan od nametnutih modela društvenog ponašanja, još je jedini obrambeni mehanizam kojim možemo zadržati taj minimum morala što još posjedujemo, a koji nam svim sredstvima žele oduzeti, kao što namjeravaju (a sve više i uspijevaju) oduzeti nam nas same.

Mladen Lučić

Biografija

Slavica Marin rođena je u Banja Luci. Od 1986. živi i radi u Umagu. Diplomirala je povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Ljubljani (Slo). Vlasnica je i voditeljica galerije Marin od 1997.godine. Članica je HDLU Istre. Kroz svoj je umjetnički rad već niz godina poznata likovnoj publici u Republici Hrvatskoj i u inozemstvu. Realizirla je niz slika, skulptura,objekata, instalacija i performansa koje je predstavila na više samostalnih i skupnih izložbi. Svoje umjetničko izražavanje bazira na ekologiji i to od same upotrebe prirodnih materijala do estetske zaokruženosti djela, koje između ostaloga, želi istaknuti prirodu i kao osnovno polazište za čistoću ljudskog duha. Nagrađivana nekoliko puta. Učestvovala u radu nekiliko likovnih kolonija, festivala i artrezidencija.

Izložba je realizirana uz potporu Grada Labina, Županije Istarske- Regione Istriana i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

 

BORIS ZAPLATIL - ZELENA-PLAVA-CRVENA

petak, 10.lipnja 2016. u 20 sati

Akademski slikar Boris Zaplatil formalno obrazovanje stekao je u Ljubljani na Akademiji likovnih umjetnosti u perspektivnoj generaciji, koja je početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća odlučno stupila na slovensku likovnu scenu te uspostavila svježu i uvjerljivu (post) modernističku atmosferu. Zaplatil je već na početku privukao pozornost iskazanim izuzetno subjektivnim umjetničkim identitetom i otkrio svoje stvaralačke osobine koje će tijekom godina produbiti i posvetiti istraživanju što će ga odovesti u smjeru ekspresivne originalnosti i umjetničkog savršenstva.

Individulanost  njegove umjetničke prakse posebno se ogleda u afinitetu prema značaju materijala i samim time prema gradnji osjetljive (s)likovne površine, koja postaje poprište različitih morfoloških postupaka i sadržajnih razgovora. Površina slike tako postaje snoviti, senzualan i metjerski konstrukt. Na pažljivu i tehnološki zahtjevno sastavljenu reljefnu površinsku strukturu platna, nanose se slojevi premaza boje koji izražavaju osjećaj za rafinirane crtačke detalje u kojima se kao intimna autorska refleksija otkriva njegov odnos prema svijetu.

Različitim likovno-vizualni pristupom i materijalima postiže dinamičnu strukturu i raster platna te stvara maštovite i pažljivo uigrane odnose. Aplikativne tehnike koristi  za izrazitije materijalno različite dodatke kao što su fragmenti iz drveta i lesonitnih ploča koji predstavljaju strogo geometrijski oblik kruga, ovala, kao i druge konkavno-konveksne varijacije, ali i uglaste, kao što su pravokutnik, kvadrat i trokut. Tim karakterističnim materijalnim dodacima uspostavljen je diskurs s temeljnim simboličkim znakovljem, njihovim značenjem i vrijednostima, sa starim oblicima i praoblicima koji u sebi nose božansku geometriju i moć te posjeduju vječne mudrost i simbolički bogatu poruku. U ovom ciklusu ih lako asocijativno povezujemo s elementima primorskog svijeta: stupovi, uvale i otoci. Zaplatila je susret s posebnostima mediteranskog ugođaja u potpunosti preuzelo i odredilo njegovu kromatsku orijentaciju i svjetlosni žar palete boja. Stvorio je svoju jedinstvenu paletu u prostoru još uvijek ukorijenjenog tamnog slovenskog modernizma te tu sjaji u svoj svojoj snazi ​​i intenzitetu.

Premišljanja i autorski smislena igra rastavljanja i sastavljanja uključuje povezivanje boja i oblika, oblika i podoblika, glatkih struktura sa strukturno skladnim monokromnim površinama na kojima ispunjava svoj crtački pristup, fragmente sa cjelinom, materijalnog  s osjetilnim. Time Zaplatil postiže određeni ritam svog rada i voditi ih k uravnoteženju kompozicijske gradnje, horizontalno ili vertikalno orijentirane ili pak konstruirane s naglašenom središnjim događanjem. To je još jedan dokaz da se u dinamičnom životu slike ništa se ne prepušta slučaju.  Ti odnosi su njegova pokretačka snaga i istodobno ravnoteža , odnosi koje uspostavlja izoštreni umjetnički esteta, autor koji u raskošu i cjelovitosti svojih slikovnih prizora nikad ne zaboravlja na značaj poruke koju njegovo umjetničko djelo ima.

Životopis

Akademski slikar Boris Zaplatil rođen je 23. travnja 1957. u Ljubljani. Po završenoj Sredjoj školi za oblikovanje u Ljubljani  1975.g. sudelovao je u ateljeju akademskog kipara Janeza Boljke na studiju oblikovanja pod vodstvom arhitekta Petra Skalara. 1978.godine započeo je studirati na  ljubljanskoj Akademiji za likovnu umjetnost gdje je diplomirao 1982.g. kod prof.Gustava Gnamuša. Studij je nastavio na slikarskoj specialki do 1984.godine.

 Od 1979. g. do danas održao je 73 samostalne izložbe, sudjelovao je na 130 skupnih izložbi kao i 44 likovnih kolonija. Za svoje djelo dobitnik je 11 nagrada. Godine 2000.  sudjelovao je kao savjetnik kod pripreme likovne zbirke Hypo banke u Ljubljani,  a godine 2001. i 2002.  djelovao je kao umjetnički  voditelj galerije Imprima u Ljubljani.

 Živi i radi kao samostalni umjetnik u Ljubljani.

Izložba je realizirana uz potporu Grada Labina, Županije Istarske- Regione Istriana i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.